Pojam baze podataka

Jedna veoma značajna klasa aplikativnog poslovnog softvera su baze podataka. Kao što i naziv govori, u pitanju je softver namenjen radu sa podacima. Kao takav, predstavlja jedan od tehnoloških osnova za kreiranje informacionih sistema.

Baze podataka predstavljaju specijalizovan softver koji primarno služi za čuvanje velike količine podataka. Pored toga, osnovne funkcije svake baze podataka su:

• sortiranje podataka;
• pretraga i izdvajanje podataka;
• transformacija podataka (kreiranje novih podataka na osnovu postojećih).

Sortiranje predstavlja mogućnost da se određeni podaci poređaju prema nekom unapred zadatom kriterijumu (npr. ređanje studenata po godini upisa, a unutar svake godine upisa po prezimenu) i to u opadajućem ili rastućem redosledu.

Iako je glavna funkcija baze podataka čuvanje ogromnog broja podataka, praktično nam nikada neće biti potrebni svi podaci odjednom. U stvari, uvek ćemo tražiti od baze da izdvoji samo određeni traženi podatak ili grupu podataka (npr. dosije određenog studenta ili spisak studenata koji su prijavili određeni ispit).

Konačno, sami podaci nam jesu značajni, ali vrlo često će biti potrebno da se na osnovu postojećih podataka kreiraju novi podaci (npr. prosečna ocena nekog studenta na osnovu njegovih ocena iz baze ili datum rođenja na osnovu matičnog broja). Ove transformacije podataka mogu varirati od vrlo jednostavnih, kao što je povezivanje kraćih tekstualnih podataka u jedan duži tekst, pa do veoma složenih matematičkih izračunavanja.

Modeli baza podataka

Tokom razvoja baza podataka na računarima, osmišljavani su različiti modeli za beleženje i povezivanje podataka.

Hijerarhijski model organizuje podatke u strukturu tipa stabla, gde određeni element može imati jedan ili više podređenih elemenata, ali uvek samo jedan nadređeni element. Osnovna veza koja se uspostavlja među podacima je jedan-prema-više.

Mrežni model je zasnovan na hijerarhijskom modelu, ali ga proširuje mogućnošću da svaki element može imati ne samo više podređenih, već i više nadređenih elemenata. Zahvaljujući ovom modelu moguće je ostvariti veze tipa više-prema-više.

Relacioni model beleži podatke unutar tabela između kojih se mogu uspostavljati veze.

Objektno-relacioni model predstavlja proširenje relacionog modela kojim se u podatke uvode i gotovi objekti – ovo mogu biti različiti dokumenti, audio i video zapisi i sl. Samim tim što su u pitanju dokumenti kojima se bave neke druge aplikacije (npr. radne tabele), proširuju se i mogućnosti same baze podataka.

Objektno-orijentisani model nastaje proširivanjem mogućnosti objektno-orijentisanih jezika radom sa bazama podataka. Ovo nije obično dodavanje mogućnosti da se bazama postavljaju upiti, već se podaci iz baze uvode kao objekti u same aplikacije. [1]